Prenosimo: članak Oslobođenja, objavljen 09.05.2019. godine

Ispovijest žrtve nasilnika: Tukao me je kad sam bila trudna i nakon porođaja, beba je jedva preživjela

Bila sam žrtva nasilja u prvom braku, pa sam se zbog toga razvela. Nakon nekog vremena sam se opet udala i onda sam, opet, postala žrtva nasilja svog drugog muža. Tukao me je stalno, a ja sam opraštala. Tukao me je i u trudnoći, zbog čega se moja curica ranije rodila, počela je svoju ispovijest za Oslobođenje i TV1 štićenica Sigurne kuće Udruženja građana Vive Žene u Tuzli.

Bebin plač

Kroz suze i jedva razumljivo je nastavila: “Prije tri mjeseca me je toliko istukao da sam se onesvijestila. Izašao je iz kuće i ostavio bebu kraj mene. Kada sam se probudila, beba je bila sva crna. Imala je problema sa srcem. Bila sam prestrašena. Tada sam pozvala policiju i Hitnu pomoć i spasili su nas. Od tada sam smještena ovdje”.

Čuje se bebin plač. To je njena kćerka. Kraj naše sagovornice sjedi i Remzija Beganović iz Bijeljine. Plače. Govori da je godinama bila žrtva supruga, a kasnije su počela da je tuku i njena djeca.

– Pitala sam se da li je moguće da me djeca, koju sam hranila, tuku. Odlazila sam nekoliko puta od kuće, ali bi me muž uvijek pronalazio. Tjerao me je nasilu da živimo skupa. Tri puta me je nožem udario, ali sam mu opraštala. Evo, vidite li mi lice, govori Beganović i pokazuje nam modrice. Dodaje: “Nikad mu se više neću vratiti”.

Osim njih i ostalih žena žrtava nasilja, u ovoj sigurnoj kući boravilo je i nekoliko djece.

– U prošloj godini smo ovdje imali 84 osobe. Govorimo o ženama i njihovoj djeci. Imali smo i četvero maloljetnika koji su bili direktne žrtve nasilja od oca ili očuha. Mi smo dužni da svako nasilje prijavimo nadležnim institucijama. Psihoterapija žrtava nasilja je važan segment rada Udruženja Vive Žene, kaže Danijela Kaloci, voditeljica Sigurne kuće Udruženja građana Vive Žene u Tuzli.

Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, u BiH godišnje bude oko 3.000 slučajeva nasilja u porodici koji se prijave.

– U FBiH imamo 2.000, u RS-u 1.000. U proceduru ulazi 800 njih, a za 400 ih se izriču sankcije. U procesuiranju ovih slučajeva često imamo izlike od pravosudnih organa da se odustaje od ovih slučajeva jer nema svjedoka. Često se desi da žrtve zbog ekonomske ovisnosti ne žele da svjedoče i povlače se. To je neprihvatljivo jer imate i slučajeve ubistva, gdje nema dokaza, pa se od tih predmeta ne odustaje, ističe direktorica Agencije Samra Filipović-Hadžiabdić. Ona navodi da je u FBiH porodično nasilje krivično djelo, u RS-u prekršaj i krivično djelo.

– Samo deset posto slučajeva nasilja u BiH se prijavi, a oko 90 posto ostane neprijavljeno. Nasilje u porodici je veoma značajan problem za bh. društvo, što je pokazalo i OSCE-ovo regionalno istraživanje koje je prošle godine provedeno. Ono što je dobro jeste da smo nasilje u porodici uspjeli iz privatne sfere izvući u javnu. Treba istaći da je najrasprostranjenije psihičko nasilje, a potom fizičko. 70 posto ispitanih žena je iskusilo neku od formi nasilja, uključujući seksualno zlostavljanje i uhođenje, objašnjava Filipović-Hadžiabdić.

Ona naglašava da u BiH nema dovoljno sigurnih kuća, a godišnje do 400 žena žrtava nasilja bude smješteno u neku od njih.

– U Agenciji smo otpočeli proces usklađivanja regulativnog okvira za zaštitu i prevenciju rodno zasnovanog nasilja. Naš cilj je da se osigura ujednačen sistem prevencije i zaštite žrtava u cijeloj BiH, a kako bi sve žrtve imale jednak status i pristup uslugama, ističe ona.

Da je najveći broj prijavljenih slučajeva nasilja počinjen nad ženama, mišljenja je i sociolog Smiljana Vovna.

– Jedna od osnovnih funkcija porodice jeste zaštita integriteta svih njenih članova. U situaciji smo da taj integritet često bude narušen na više načina. Zašto žene trpe i zašto ne prijavljuju je širok pojam i moglo bi se puno uzroka tražiti. U svakom slučaju, poruka treba da bude da svi oni koji se osjećaju ugroženo u svojoj porodici treba da potraže pravnu zaštitu i pomoć od socijalne službe jer niko nema pravo da ugrožava integritet druge osobe bez obzira na to da li su u srodstvu ili ne, mišljenja je Vovna.

Podsjetimo, u martu su, nakon tri godine implementacije, predstavljeni ključni rezultati projekata Standardi i angažman za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici i Provođenje normi, mijenjanje stavova, koje je UN Women proveo u saradnji sa gender centrima Vlade RS-a i FBiH, kao i organizacijama civilnog društva.

image
ONI KOJI SMATRAJU DA SU UGROŽENI MORAJU TO DA PRIJAVE, KAŽE VOVNA / VAHIDIN MUJAGIĆ

Analiza troška nasilja u BiH je procijenjena godišnje na 65 miliona KM, a na osnovu 3.000 prijavljenih slučajeva nasilja u šest lokacija obuhvaćenim istraživanjem tokom 2016. i 2017. U prezentaciji ove analize objašnjeno je da procijenjeni troškovi usluga, koje obuhvataju rad centara za socijalni rad, policije, pravosuđa i zdravstvenog sektora, te specijalizovanih usluga koje pružaju organizacije civilnog društva, iznose 29 miliona KM godišnje, dok ostatak multisektorskog troška ide na teret preživjelih, kroz troškove puta, savjetovanja, lijekova, ali i smanjene mogućnosti da ostvaruju prihod tokom procesa oporavka od izloženosti nasilju u porodici.

Vezali bebu

Kada se govori o ovoj temi, ne možemo a da ne spomenemo i mnogobrojne primjere koji se dešavaju oko nas. Mnogi se još sjećaju četverogodišnjeg dječaka iz Hadžića Smaje Ćesira, koji je svirepo ubijen u februaru 2014. godine.

Ena Lipa, Munira Lipa i Salih Arnautović su, odlukom Vrhovnog suda FBiH, osuđeni na ukupno 97 godina zatvora za zlostavljanje i ubistvo ovog nevinog dječaka, koji je preminuo od posljedica premlaćivanja.

Mevlida Mujić iz mjesta Fojhari, općina Srebrenica, 8. juna prošle godine ubila je i bacilu bebu u kontejner u Ulici Vilsonovo šetalište. Nakon obavljene obdukcije tijela bebe, utvrđeno je da je do smrti došlo tako što je nepoznata osoba, za koju se kasnije ispostavilo da je Mujić, krpom u predjelu vrata vezala bebu i tako je udavila. Ona je nakon provedenog sudskog postupka osuđena na dvije i po godine zatvora. Semir Velagić (27) iz Gornje Slapnice kod Kaknja osuđen je u Zenici na 18 godina zatvora zbog nasilja u porodici koje je rezultiralo smrću dvogodišnjeg pastorka Ajnura Smole. Dječak je zvjerski pretučen, a optuženi je od početka sve negirao, tvrdeći samo da “treba ganjati pravog ubojicu, a ne njega”. Semir Velagić je uhapšen dva dana nakon što je Ajnur u Kantonalnoj bolnici Zenica podlegao uslijed zadobijenih povreda.