Međunarodna zajednica mora udvostručiti napore kako bi spriječila ubistva žena i djevojaka povezana sa spolom i/ili rodnom pripadnošću. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 25. novembra, stručnjaci su izdali sljedeću izjavu:
Femicide (rodno uvjetovano ubistvo žena) i dalje predstavlja raširen problem na globalnom nivou, što ukazuje na duboko ukorijenjene rodne i spolne nejednakosti, kao i na neuspjeh u zaštiti žena i djevojaka od nasilja muškaraca. Ovo je najekstremniji oblik nasilja nad ženama i djevojkama, kojeg je generalni sekretar Ujedinjenih naroda opisao kao „najdužu i najsmrtonosniju pandemiju na svijetu.“
U 2023. godini, najmanje 51.100 žena i djevojaka ubijeno je od strane intimnih partnera ili članova porodice, što znači jedna svakih 10 minuta. Izloženost smrtonosnom nasilju u porodici i partnerskim odnosima pogoršana je pandemijom COVID-19, kao i mnoštvom globalnih kriza, uključujući sukobe, klimatske promjene, migracije, ekonomske recesije, krize hrane, energije i njege, te siromaštvo. Iako su postignuti određeni pomaci u razumijevanju fenomena femicida, značajni nedostaci i dalje postoje u prikupljanju podataka i razumijevanju femicida u drugim kontekstima, poput seksualnog nasilja, prostitucije, trgovine ljudima, masovnog femicida, nasilja nad starijim ženama i tokom oružanih sukoba.
Iako se ozbiljnost femicida polako prepoznaje u nekim dijelovima svijeta, druge države i dalje ne uspijevaju adekvatno reagovati na ovaj užasni trend i osigurati dovoljno resursa. Posebno nas zabrinjava što, zbog sve češće primjene mjera štednje, mnoge države možda zanemaruju dodjelu resursa potrebnih za prevenciju i efikasne odgovore na femicid. To uključuje prikupljanje razvrstanih podataka, uspostavljanje posmatračkih tijela i procjenu nacionalnih napora da se femicid preciznije definira, mjeri i dokumentuje, kako bi inicijative za prevenciju mogle adekvatno adresirati okolnosti koje vode nasilju muškaraca nad ženama i djevojkama, čime bi se smanjila i spriječila ova ubistva.
Efikasna prevencija također zahtijeva suzbijanje štetnih društvenih i diskriminatornih normi koje su u osnovi spolnih i rodnih nejednakosti. Naglašavamo potrebu korištenja rodno osjetljivih pristupa i specifičnih protokola u istraživanju ubistava žena i djevojaka kako bi se ista identificirala, dokumentovala i računala kao femicidi. Ovo će pomoći osigurati istinu, pravdu i reparacije za žrtve i njihove porodice, te ojačati odgovornost i prevenciju.
Posebno nas zabrinjava neuspjeh država da adekvatno riješe problem nekažnjivosti za zločine femicida, uključujući i nepriznavanje spolnih i rodnih aspekata ovih zločina. Pozivamo države da osiguraju preživjelima nasilja i njihovim porodicama pristup efikasnim mehanizmima pravde, koji također imaju odvraćajući učinak na buduće počinioce ovakvih zločina. Tamo gdje države ne priznaju femicid kao poseban zločin, ključno je da se ubistva žena i djevojaka povezana sa spolom i/ili rodom tretiraju kao otežavajuća okolnost prilikom izricanja kazni. Države također moraju predvoditi napore u razumijevanju pravog obima femicida i njegovih različitih manifestacija, te kako su određene grupe žena i djevojaka posebno izložene riziku zbog svoje etničke, rasne, vjerske ili seksualne pripadnosti, starosne dobi i drugih faktora, naročito kada se oni preklapaju.
Pored osnovnih ljudskih prava na život, dostojanstvo, sigurnost i jednakost, okončanje femicida je ključno za razvoj prosperitetnih i sigurnih društava. Zaustavljanje nasilja nad ženama i djevojkama, uključujući femicid, povezano je s mnogim ciljevima održivog razvoja.
Iako države moraju biti vodeće, zaustavljanje femicida zahtijeva pristup cijelog društva, uključujući saradnju medija, organa za provođenje zakona, ministarstava obrazovanja, organizacija civilnog društva i akademske zajednice. Uloga potonjih može biti posebno važna u prikupljanju relevantnih podataka, uključujući putem posmatračkih tijela za femicid gdje ona postoje. Mediji također mogu igrati značajnu ulogu u primarnoj prevenciji izvještavanjem o incidentima femicida na način osjetljiv na žrtve, spol i/ili rod, izbjegavajući umanjivanje ili prikrivanje prirode i ozbiljnosti ovih zločina ili prikazivanje počinilaca u povoljnom svjetlu.
Pristupi koji uključuju cijelo društvo moraju biti predvođeni državama, koje se moraju suočiti s izazovom i ispuniti svoje međunarodne obaveze o ljudskim pravima. Da bi to učinile, države moraju dati prioritet prevenciji i odgovoru na femicid kroz svoje javne politike i zakonodavstvo. Ovo nije čin dobrote ili nešto što bi „bilo lijepo imati“, već jasna odgovornost. Vrijeme za djelovanje je bilo jučer.
