U organizaciji Agencije za ravnopravnost polova BIH-MLJPI BIH i Regionalnog koordinacionog odbora za ravnopravnost polova, 2.12.2020. godine, u prisustvu preko 30 učesnice/ka održan je, elektroničkim putem, regionalni virtuelni okrugli sto na temu “Zastupljenost rodnih tema u predizbornim kampanjama i političkim programima”.
Povod su bili izbori koji su 2020. godine održani u svim zemljama regiona. U nastavku slijede zaključci i preporuke navedenog okruglog stola:
Političke stranke imaju esencijalnu ulogu u postizanju većeg učešća žena u politici. Boljom integracijom žena u partijske strukture bi se obezbijedilo i podržalo njihovo ravnopravno učešće u donošenju odluka, kao i neophodno političko iskustvo i uticaj. Za donošenje promjena je veoma bitna politička volja. Potrebno je uspostavljati različite mehanizme za veće učešće žena u glavnim organima političkih stranaka i procesima donošenja odluka. Važno je dati priliku ženama jer kada je dobiju – one ju znaju opravdati!
Različitim oblicima izgradnje kapaciteta nužno je osnažiti žene u političkim strankama, kako bi bile podstaknute da se uključe u diskusije i donošenje odluka na sastancima u organima stranke.
Potrebno je stvoriti povoljnu klimu za poboljšanje položaja žena u svim društveno-ekonomskim i političkim procesima. Akteri koji učestvuju u razvoju treba da prepoznaju probleme rodne (ne)ravnopravnosti u društvu, jer još uvijek u društvu vladaju stereotipi i tradicionalna shvatanja koji sputavaju ženu da se izbori za ulogu koja joj pripada u javnom, ekonomskom i političkom životu.
Preporučuje se političkim strankama i liderima političkih stranaka da svojim kandidatkinjama na izbornim listama, kao i svim svojim članicama, osiguraju veću podršku, zastupljenost u kampanjama, i učešće u smislu većeg javnog i političkog angažmana. Postizanje rodne ravnopravnosti u oblasti političkog i javnog života je tema na kojoj se mora kontinuirano raditi.
Promjene počinju iznutra – iz političkih stranaka! Ostvarivanje ravnopravnosti spolova ne može više biti deklarativno pitanje koje se prepušta ženskim političkim organizacijama, nego se mora uključiti u sva tijela i sve politike stranaka
Same žene, takođe, trebaju napraviti iskorak, prelazeći preko ograničenja koje same sebi postavljaju, a još više preko onih koje je patrijarhalno društvo uspostavilo. Političarke moraju vjerovati u sebe i moraju vjerovati da upravo one trebaju postati te koje donose promjene, a ne čekati da neko drugi to za njih učini!
Pored društvenih promjena, neophodno je i daljnje unapređenje zakonodavstva. Izborni zakoni bi trebali omogućiti ne samo odgovarajući nivo učešća žena na izbornimlistama, nego se mora osigurati visok i relevantan broj izabranih ženau svim zakonodavnim tijelima. Jednako važno, u izvršnoj vlasti, kao i u drugimtijelima koja se biraju od strane predstavničkih tijela, mora se osiguratiravnopravno učešće žena i muškaraca. Vlade koje nemaju 40% ministrica moraju se proglasiti nelegalnim i nelegitimnim!
Pitanja ravnopravnosti spolova minimalno su ili nikako zastupljena u političkim programima i predizbornim kampanjama. Tako će biti sve dok političke partije ne shvate vlastiti interes da promovisanje ovih tema može imati uticaj na politički probitak i rezultate, što je, opet, moguće jedino kada za to bude razvijena “potražnja” među biračima-icama. U tom cilju, potrebna je šira društvena akcija promoviranja ravnopravnosti spolova kao validnog i politički relevantnog pitanja čije promovisanje i realizaciju će birači-ice nagraditi, i u vezi kojega će izabrane zvaničnike držati odgovornim.
Trebalo bi podržati razvoj regulatornog okvira izborne kampanje kako bi uključio jasne ciljeve medijskih ogranaka političkih partija za predstavljanje žena i muškaraca.
Potrebna je veća podrška države u smislu olakšica za potrebe žena, majki/starateljica, kako bi aktivnije učestvovale u javnom i političkom životu, čime bi bili oslobođeni golemi potencijali žena i njihovog uticaja na društveni i politički život. Jedan od važnih preduslova za usklađivanje profesionalnog i privatnog života je postojanje adekvatnih društvenih servisa. Npr. nedovoljan pristup predškolskim ustanovama ili uslugama organizovane i regulisane brige za starije i nemoćne članove porodice, onemogućavaju veće učešće žena u političkom životu. Zbog toga je nužno podsticati mjere za usklađivanje privatnog i profesionalnog života kao što je, između ostalog, razvoj poslovne prakse koja uvažava potrebe porodičnog života i jednako je dostupna ženama i muškarcima, makroekonomsko investiranje u “ekonomiju brige”, kao i jačanje svijesti – podjednako kod muškaraca i kod žena – o potrebi ravnopravne podjele porodičnih i kućanskih poslova.