Sarajevo, 15.10.2021. godine
Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i u 2021.godini 15.oktobra ukazuje na značaj obilježavanja Međunarodnog dana žena na selu.
Obilježavanje ovoga dana je još jedna prilika da govorimo o skrivenim oblicima diskriminacije na osnovu spola, ali i da ukažemo na odvažnost žena koje se nose sa različitim nedaćama života na selu.
Prema posljednjem popisu stanovništva, u Bosni i Hercegovini je najveći broj muškaraca koji imaju od 51. do 55.godina, a najveći broj žena je u starosnoj grupi od 48. do 58.godine života. To bi trebale biti najbolje godine za rad, ali se čini da žene tu prednost ne uspjevaju iskoristiti. Podaci Agencije za statistiku BiH ukazuju na to da se životni vijek produžava, a žene u prosjeku žive 6 godina duže nego muškarci. Ukoliko prethodnoj statistici dodamo i podatak da 60% žena u BiH radi u poljoprivredi dolazimo do pitanja zašto se onda taj rad više ne cijeni, ne vrednuje i ne prepoznaje u današnjem bh.društvu?
Jedna od kočnica za postizanje pune ravnopravnosti spolova još uvijek je velika otpornost patrijarhalnih stavova i duboko ukorijenjeni stereotipi o ulogama i odgovornostima žena i muškaraca u porodici, zajednici i društvu. Žene na selu su višestruko izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Taj rizik raste u starijim godinama života jer žene najčešće ne ostvare penzije i kvalitet života im je jako nizak, a nemaju snage i mogućnosti za dodatni posao. Urbani centri nude veću mogućnost edukacija, ponuda za osnovni ili dodatni posao, te pristup informacijama. Uslovi koje pruža život u ruralnim sredinama najčešće za posljedicu imaju otežan pristup servisima, a posebno onima koji pružaju zaštitu od različitih oblika nasilja na osnovu spola i nasilja u porodici.
Iz rezultata koji su ostvareni u prethodnim godinama moguće je zaključiti da su projektne aktivnosti, posebno one podržane kroz Finansijski mehanizam za implementaciju Gender akcionog plana BiH (provode ga Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Gender Centar Federacije BiH i Gender centar Republike Srpske) dale dodatni podsticaj na jačanju kapaciteta žena u ruralnim sredinama. Pored ostalog, zahvaljujući predanom radu žena u Bosni i Hercegovini očuvani su tradicionalni proizvodi kao što je “drvarski mućeni pekmez od drenjina” koji bi trebao dobiti oznaku zaštićenog porijekla ili proučavanje i revitalizacija „ornamentike priglavka sa područja sarajevsko-romanijske regije“ čiji bi rezultat trebao biti stvaranje turističkog proizvoda na putu do UNESCO liste nematerijalne baštine.
Klimatske promjene, nedostatak vode i ekološka zagađenja kao i uslovi uzrokovani pandemijom korona virusa ili poplave koje su Bosnu i Hercegovinu pogodile 2014.godine ukazuju na specifične posljedice koje trpe žene u kriznim situacijama, a posebno žene koje žive u ruralnim sredinama. U ovakvim situacijama povećavaju se rodne nejednakosti i položaj žena, koje su već u nekoj mjeri bile diskriminirane, postaje još teži. Ipak svojom voljom, vizijom, odlučnošću i borbom žene istrajavaju u borbi za prevazilaženje ličnih, ali i zajedničkih problema svjesne da je put ka rodnoj ravnopravnosti dugačak, ali ne i nedostižan.
