Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH želi da ukaže na to da, Bosna i Hercegovina prati trend razvijenih zemalja u ostvarivanju ravnopravnosti spolova, ali bosansko-hercegovačke porodice zadržavaju elemente tradicionalnosti i održavanja patrijahalnog odnosa, kako u samoj porodici tako i u široj društvenoj zajednici.

Dugo se kompletno društvo nalazi u procesu tranzicije, te nije čudno što i porodice prolaze kroz promjene od tradicionalne ka savremenoj. Teško je govoriti o izgledu „prosječne“ porodice jer su turbulenti procesi u prethodnim godinama različito djelovali i na pojedince i na zajednice. U nekim porodicama otac je tradicionalno ostao hranitelj, ali su veoma često, upravo žene, nositeljice jednoroditeljskih zajednica. Pored emocionalne uloge supruge, majke, kćerke, one su nositeljice ekonomske stabilnosti u porodici i domaćice. U uslovima slabljenja patrijarhalne strukture porodice, neminovne su promjene načina funkcionisanja porodičnih sistema, te žene veoma često preuzimaju mnogo veći teret obaveza koje negativno utiču na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Veoma je povećan broj žena koje obolijevaju od kardio-vaskularnih poteškoća, smanjen je prosječan broj djece u porodicama, smanjen je broj sklopljenih brakova, a povećava se broj rastavljenih brakova.

Mladi u BiH su opterećeni pitanjima: kako naći posao, da li napustiti BiH ili ostati, da li ekonomski zavisiti od roditelja ili rizikovati odlaskom u inostranstvo, te kako procjenjivati trenutnu političku i sigurnosnu situaciju. O pitanjima zaključivanja braka i zasnivanja porodice najčešće i ne razmišljaju jer potrošački način života ipak zahtijeva siguran ekonomski osnov za uspostavljanje sretne životne zajednice.

Sukobljavaju se karakteristike tradicionalnog i savremenog poimanja pa je teško izabrati adekvatne načine brige o djeci, starima, bolesnim i nemoćnim članovima porodice, a zadovoljavajuće usklađivanje profesionalnog i porodičnog života je sve veći izazov. Korištenje savremenih načina komunikacije, koliko god da pomaže, postaje i opterećenje. Bilo da se radi o mladima ili starima, svako je sebi najvažniji i njihove potrebe su prioritetne. Nedostaju emocije, gube se direktne komunikacije, razgovori, moralna podrška, a svakodnevni pritisak u „žižu“ stavlja pojedinca. Društvene vrijednosti i odgovornosti se mijenjaju, te je teško uskladiti potrebe i zahtjeve svih članova porodice kako mladih i starih tako i onih istog ili različitog spola. Tolerancija, empatija i podrška koju bismo očekivali od najbližih veoma često izostane.

Sasvim sigurno, trenutno stanje u svijetu destabilizovalo je i samu porodicu, ma kakva ona bila. Značaj lične, ali i zajedničke sreće možda je ipak potrebno potražiti u starim vrijednostima porodice.