1. Home
  2.  » 
  3. Novosti
  4.  » IZJAVA UN STRUČNJAKA ZA LJUDSKA PRAVA POVODOM MEĐUNARODNOG DANA PROTIV HOMOFOBIJE, TRANSFOBIJE I BIFOBIJE

IZJAVA UN STRUČNJAKA ZA LJUDSKA PRAVA POVODOM MEĐUNARODNOG DANA PROTIV HOMOFOBIJE, TRANSFOBIJE I BIFOBIJE

18.05.2020. | Novosti

COVID-19: Potrebe i položaj LGBT osoba moraju biti vidljivi i zaštićeni prilikom provođenja mjera  borbe protiv COVID-19

Ženeva/Vašington D.C./Strazbur, 14. maj 2020.godine

Uoči Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOBIT), 17. svibnja 2020., grupa stručnjaci za ljudska prava Ujedinjenih naroda pozivaju države i druge sudionike da uzmu u obzir utjecaj COVID-19 na lezbijke, gejeve, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe (LGBT) prilikom dizajniranja, provođenja i ocjene mjera za borbu protiv pandemije.

Nepoštivanje i neosiguravanje prava na život za LGBT osobe veoma je rasprostranjeno u mnogim dijelovima svijeta, kao i nedostatci vezani za prikupljanje podataka, raspodjelu resursa i podršku civilnom društvu. Kao rezultat toga, borba protiv pandemije ne vodi se ravnopravno. Na svim zemljopisnim širinama LGBT osobe su nesrazmjerno više zastupljene u redovima siromašnih,  beskućnika i onih bez zdravstvene zaštite, što znači da bi mogli biti posebno pogođeni posljedicama pandemije. U mnogim zemljama, svaki put kada trans žena napusti svoj dom, to čini sa sviješću da postoji velika mogućnost da prije kraja noći bude mučena ili ubijena, lezbijke su lošijeg zdravstvenog stanju u usporedbi s drugima, a biseksualne osobe su osuđene da žive život skrivajući svoju orijentaciju. Diskriminacija koju trpe gej muškarci i transrodne žene rezultira time da oni predstavljaju značajan dio onih koji žive s HIV-om čiji imunološki sustav može biti ugrožen, i koji mogu biti izloženi većem riziku od razvoja teških simptoma COVID-19. Međutim, kriminalizacija, stigma i diskriminacija nad ovim osobama onemogućuje u potpunosti dokumentiranje i razumijevanje kako na njih utječe pandemija.

Ova iskustva nejednakosti i diskriminacije nadopunjuju invaliditet, starost, nacionalnost / rasa, pol, starosjedilački ili manjinski status, socioekonomski status i / ili kasta, jezik, religija ili vjerovanje, političko mišljenje, nacionalno podrijetlo, migracija ili raseljavanja, brak i / ili bračni status, urbana /ruralna sredina, zdravstveno stanje i vlasništvo nad imovinom. Ako države i druge zainteresirane strane, uključujući tvrtke i vjerske organizacije, žele da na uspješan način riješe utjecaj pandemije, moraju bezrezervno prihvatiti da LGBT osobe predstavljaju značajan presjek svih ovih identiteta, te moraju postupati u skladu s tim.

COVID-19 i mjere preduzete za njegovo rješavanje pogoršavaju nejednakosti i diskriminaciju. Na primjer, postojanje zakona o kriminalizaciji, LGBT osobe čine ranjivije na policijsko zlostavljanje i proizvoljno hapšenje i pritvor u kontekstu ograničenja kretanja i policijskog sata. Iako doprinose borbi protiv pandemije boravkom kod kuće, LGBT djeca, mladi i stariji prisiljeni su na dugotrajnu izloženost članovima porodice koji ih ne prihvataju, što pogoršava stope porodičnog nasilja,  fizičkog i emocionalnog zlostavljanja, a nanosi i štetu mentalnom zdravlju. U mnogim jurisdikcijama, LGBT osobe, posebno one koje su najsiromašnije ili bez odgovarajuće dokumentacije, pretežno se oslanjaju na neformalnu ekonomiju koju onemogućavaju ograničenja izazvana COVID-19. Društveno-ekonomske posljedice pandemije i gubitak prihoda također mogu povećati ranjivost LGBT osoba na trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje. Preusmjeravanje zdravstvenih resursa stvorilo je ili pogoršalo nedostatak antiretrovirusa za one koji žive s HIV-om, a istovremeno je utjecalo i na sposobnost trans muškaraca i žena da primaju hormonsku terapiju ili rodno zasnovanu zdravstvenu njegu. Zakoni i politike o policijskom satu zasnovane na rodu su osobe izvan binarne  spolne podjele osudile na trajno izoliranje, dok su trans osobe postale meta ponižavanja i nasilja prilikom izlaska.

Pandemija je takođe stvorila okruženje koje dovodi  do većeg progona. Neke su države donijele mjere kojima se namjerno ciljaju LGBT osobe pod krinkom javnog zdravlja, uključujući prijedloge zakona kojima se transrodnim i izvan binarne spolne podjele uskraćuje njihovo pravno priznanje. Govor mržnje koji izričito ili implicitno potiče nasilje nad LGBT osobama je u porastu, uključujući diskurs istaknutih političkih ili vjerskih lidera koji za pandemiju optužuju postojanja LGBT osoba u zajednici. Nadzor i druge digitalne tehnologije donesene za praćenje COVID-19 povećavaju rizik od narušavanja privatnosti i pogoršavaju stigmu.

Organizacije civilnog društva, koje su djelovale pod prisilom prije pandemije, bespoštedno rade na popunjavanju praznina koje su ostavile države: organiziraju prikupljanje i distribuciju hrane i vode, higijenskog materijala i maski; aktiviraju komunikacijske, solidarne i mreže socijalne zaštite i podržavaju jedni druge. Lokalne i globalne organizacije stvorile su i najbolju praksu kroz fondove za brzo reagiranje koji zagovaračima omogućavaju da telefonske linije budu otvorene i da im zasloni računara budu upaljeni i povezani, pružajući tako vitalne linije komunikacije. Ovaj složen sistem ranog upozoravanja, senzibilizovanosti zajednice, zagovaranja i praćenja, koji se posljednjih pet desetljeća osnažuje posvećenošću branitelja ljudskih prava koji se zalažu za ljudska prava LGBT osoba, širom svijeta predstavlja bogatstvo za globalnu zajednicu. Pokazao je svoj jedinstveni kapacitet za efikasno i djelotvorno odgovaranje na potrebe na najintimnijim i lokalnim nivoima, te je propagirao te potrebe na nacionalnom, regionalnom i globalnom planu, a bio je ključan u jedinstvenim globalnim savezima stvorenim za rješavanje HIV / AIDS-a pandemije, kako bi se osiguralo priznavanje prava LGBT osoba kao ljudskih prava, osudila i iskorijenila praksa  kriminalizacije i pokrenulo društvenu transformaciju do sada neviđenih dubina i širina promovirajući njihovo uključivanje u obrazovanje, zdravstvo, zapošljavanje, stanovanje, komunalna pitanja i svim ostalim oblastima društva.

Stoga pozivamo države i druge aktere, uoči ovog 17. maja 2020. godine i u vremenu COVID-19, da omoguće vidljivost i zaštitu LGBT osoba u vremenu pandemije. Pozivamo države da istraju svim potrebnim sredstvima – uključujući provođenje istraživanja, usvajanje zakonodavstva, javne politike i osiguravanje pristupa mehanizmima pravde – kako bi se osiguralo da ova vanredna situacija u javnom zdravstvu ne pogorša već postojeće zablude, predrasude, nejednakosti ili strukturalne barijere, niti dovede do povećanog nasilje i diskriminacija osoba različitog seksualnog opredjeljenja i rodnog identiteta. Pozivamo sve zainteresirane strane, posebno države, da hitno provedu postupke usmjerene na održavanje i osiguranje kontinuiteta rada civilnog društva i branitelja ljudskih prava – postojeći kapaciteti u ovom sektoru ne smiju biti ugroženi. I, kako bi učinkovito ispunili ove ciljeve, pozivamo države da se angažuju sa LGBT osobama, organizacijama i zajednicama u osmišljavanju, provođenju i procjeni mjera usvojenih za odgovor na pandemiju.

Povijest LGBT osoba, poput ostalih izloženih diskriminaciji i nasilju, je bila puna patnje, izdržljivosti i nade, povjest borbe za slobodu i ravnopravnosti u suočavanju s jedinstvenim nedaćama. Za vrijeme pandemije COVID-19, pozivamo državne vlasti da vode posebnu brigu o LGBT osobama, poštuju njihovu stručnost i znanje o vlastitom životu i zajednici i prihvate njihovu solidarnost u izgradnji nove stvarnosti slobode i jednakosti za čovječanstvo.

(*) Experti:

Inter-American Commission on Human Rights (IACHR)

Vijeće Europe: Ms. Dunja Mijatović, Commissioner for Human Rights

UN Committee on the Rights of the Child

UN independent experts: Victor Madrigal-Borloz, Independent Expert on protection against violence and discrimination based on sexual orientation and gender identity; E. Tendayi Achiume, Special Rapporteur on contemporary forms of racism, racial discrimination, xenophobia and related intolerance; Thomas Andrews, Special Rapporteur on the situation of human rights in Myanmar;  Karima Bennoune, Special Rapporteur in the field of cultural rights; Kombou Boly Barry, Special Rapporteur on the right to education; David R. Boyd, Special Rapporteur on human rights and the environment; Agnès Callamard, Special Rapporteur on extrajudicial, summary or arbitrary executions; Joe Cannataci, Special Rapporteur on the right to privacy;  Alice Cruz, Special Rapporteur on the elimination of discrimination against persons affected by leprosy and their family members;Olivier De Schutter, Special Rapporteur on extreme poverty and human rights; Catalina Devandas-Aguilar, Special Rapporteur on the rights of persons with disabilities; Fernand de Varennes, Special Rapporteur on minority issues; Isha Dyfan, Independent Expert on the situation of human rights in Somalia; Ikponwosa Ero, Independent Expert on the enjoyment of human rights by persons with albinism; Michael Fakhri, Special Rapporteur on the right to food; Diego García-Sayán, Special Rapporteur on the independence of judges and lawyers; Maria Grazia Giammarinaro, Special Rapporteur on trafficking in persons, especially women and children; Felipe González Morales, Special Rapporteur on the human rights of migrants; José Antonio Guevara Bermúdez (Chair), Elina Steinerte (Vice-Chair), Leigh Toomey (Vice-Chair), Sètondji Adjovi, and Seong-Phil Hong, Working Group on Arbitrary Detention; Luciano Hazan (Chair), Tae-Ung Baik (Vice Chair), Bernard Duhaime, Houria Es-Slami, and Henrikas Mickevičius, Working Group on Enforced or Involuntary Disappearances; Léo Heller, Special Rapporteur on the human rights to water and sanitation; Cecilia Jimenez-Damary, Special rapporteur on the human rights of internally displaced persons;David Kaye, Special Rapporteur on the promotion and protection of the right to freedom of expression; Daniela Kravetz, Special Rapporteur on the situation of human rights in Eritrea; Chris Kwaja (Chair), Jelena Aparac, Lilian Bobea, Sorcha MacLeod, and Saeed Mokbil, Working Group on the use of mercenaries as a means of violating human rights and impeding the exercise of the right of peoples to self-determination; Mary Lawlor, Special Rapporteur on the situation of human rights defenders;  Michael Lynk, Special Rapporteur on the situation of human rights in the Palestinian Territory occupied since 1967; Claudia Mahler, Independent Expert on the enjoyment of all human rights by older persons; Anaïs Mari, Special Rapporteur on the situation of human rights in Belarus;  Nils Melzer, Special Rapporteur on torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment; Githu Muigai (Chair), Anita Ramasastry (Vice-chair), Surya Deva, Elżbieta Karska, and  Dante Pesce, Working Group on Business and Human Rights; Fionnuala D. Ní Aoláin, Special Rapporteur on the promotion and protection of human rights and fundamental freedoms while countering terrorism; Clement Nyaletsossi Voule, Special Rapporteur on the right to peaceful assembly and association; Tomoya Obokata, Special Rapporteur on contemporary forms of slavery, including its causes and consequences; Obiora C. Okafor, Independent Expert on human rights and international solidarity; Dainius Pūras, Special Rapporteur on the right to physical and mental health;Balakrishnan Rajagopal, Special Rapporteur on adequate housing as a component of the right to an adequate standard of living, and on the right to non-discrimination in this context; Javaid Rehma, Special Rapporteur on the situation of human rights in the Islamic Republic of Iran; Ahmed Reid (Chair), Michal  Balcerzak, Dominique Day, Sabelo Gumedze, and Ricardo A. Sunga III, Working Group of experts on people of African descent; Livingstone Sewanyana, Independent Expert on the promotion of a democratic and equitable international order; Ahmed Shaheed, Special Rapporteur on freedom of religion or belief;Dubravka Šimonovic, Special Rapporteur on  violence against women, its causes and consequences; Mama Fatima Singhateh, Special Rapporteur on sale and sexual exploitation of children; Rhona Smith, Special Rapporteur on the situation of human rights in Cambodia;Meskerem Geset Techane (Chair), Elizabeth Broderick (Vice Chair), Alda Facio, Ivana Radačić, and Melissa Upreti, Working Group on discrimination against women and girls; Alioune Tine, Independent Expert on the situation of human rights in Mali; Baskut Tuncak, Special Rapporteur on human rights and hazardous substances and wastes.

Source: https://www.ohchr.org/

Source: https://www.ohchr.org/