U Sarajevu je održana konferencija na kojoj su predstavljeni rezultati projekta „Sveobuhvatni pristup za dostojanstven život preživjelih ratnog silovanja i seksualnog nasilja u BiH“  u organizaciji NVO Medica Zenica u partnerstvu s Fondacijom Udružene žene Banja Luka i Agencijom ZPR iz Sarajeva. Prema procjenama UN-a, oko 50.000 žena i djevojaka, kao i nepoznati broj muškaraca, preživjelo je ratno silovanje i seksualno nasilje u BiH, a većina ih se bori za priznavanje svojih prava.
Preživjele žrtve ratnog silovanja, ove vrste ratnog zločina su najmanje vidljiva kategorija od svih žrtava i oni  dolaze iz svih krajeva BiH i različitih su vjera, ali problemi s kojima se suočavaju su isti za sve njih. Ono što njima predstavlja problem je pristup pravdi i zadovoljenje pravde, mogućnost liječenja, pomoć od zdravstvene njege do psihološke pomoći – kazao je ovom prilikom britanski ambasador u BiH, Edward Ferguson.
Govor ministrice za ljudska prava i izbjeglice BiH Semihe Borovac prenosimo u cjelosti:
“Poštovane predstavnice Medica Zenica i Fondacije Udružene žene Banja Luka, uvaženi ambasadori Lars-Gunnar Wigermark i Edward Ferguson, uvažena državna poslanice Majo Gasal-Vražalice, dame i gospodo,
dozvolite mi da se zahvalim na pozivu za učešće na današnjoj prezentaciji rezultata projekta „Sveobuhvatni pristup za dostojanstven život preživjelih ratnog silovanja i seksualnog nasilja u BiH“ i da istovremeno izrazim duboko poštovanje prema žrtvama ratnog silovanja i seksualnog nasilja.
Iako se termin ove konferencije poklopio sa održavanjem sjednice Vijeća ministara, ocijenila sam da mi je mjesto ovdje, s Vama. Smatram da govoriti o žrtvama ratnih silovanja u vremenu u kojem je od zločina proteklo više od 20 godina potrebno je ne samo zbog činjenice da su te žene i njihove traume još žive nego i jer je opći stav da je tom pitanju neosnovano posvećivano nedovoljno pažnje, iako je ova vrsta nasilja presudama međunarodnih i domaćih sudskih instanci okarakterisana kao zločin protiv čovječnosti.
Stoga smatram da kao društvo u cjelini moramo zajednički i neprestalno raditi na kreiranju podržavajućeg okruženja za žrtve kao i na njihovoj destigmatizaciji na način da se mnogo više pažnje posveti isticanju odgovornosti počinitelja ratnog silovanja, odnosno seksualnog nasilja.
Kao ministrica za ljudska prava i izbjeglice, ali i kao žena, majka, odlučna sam da preživjelim žrtvama ratnog silovanja i seksualnog nasilja pružim sveobuhvatnu podršku širom Bosne i Hercegovine ali i da pokušam stvoriti preduslove za poštivanje prava onih koji su preživjeli ovo nasilje, bez obzira u kojem dijelu naše zemlje žive.
Na tom planu neizmjernu važnost imaju kapaciteti i resursi nevladinih organizacija u BiH koje više od 20 godina rade direktno sa preživjelima ratnog silovanja i seksualnog nasilja te koje su razvile  modele pružanja sveobuhvatne pomoći i zaštite preživjelih, a posebno u okviru psihoterapijskog rada, savjetovanja, podrške i ostvarivanju statusa civilne žrtve rata kao posebne kategorije.
Ministarstvo za ljudska prava kreira politike i kroz prijedloge zakonskih rješenja, stvara osnov za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Ministarstvo upravo, u saradnji sa Zajedničkom komisijom za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH, pokrenulo je sredinom prošle godine, pripremne aktivnosti na izradi zakonskog rješenja kojim bi žrtvama torture, u koje spadaju žrtve silovanja i seksualnog nasilja, osigurali mogućnost pružanja sistematske zaštite.
Obavezano je Vijeće ministara, odnosno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, da pripremi i u parlamentarnu proceduru uputi prijedlog Zakona o pravima žrtava torture u BiH i da se formira Interresorna radna grupa koja će raditi na izradi ovog zakona.
Na taj način se krenulo u četvrti pokušaj da se na državnom nivou regulira ova iznimno važna oblast i smatram da smo do sada najbliže ostvarenju tog cilja s obzirom upravo na činjenicu da je nalog za uređenje pitanja prava žrtava torture prvi put došao iz Parlamentarne skupštine BiH što znači kao stav predstavnika vladajuće koalicije, predstavnika sva tri konstitutivna naroda.
Potrebu izrade Zakona o pravima žrtava torture u BiH prepoznala je i Evropska komisija što se navodi i u izvještaju o napretku za našu zemlju u periodu 2014.-2015. godinu.
Ovim zakonom, nastojat ćemo definisati status i prava svih preživjelih žrtava torture u BiH, što svakako znači i preživjelih žrtava seksualnog nasilja i žrtava silovanja. Zakonsko normiranje je prvi korak, ali i ujedno jasan znak, našem nastojanju da ova surova istina ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini prestane biti tabu temom.
Na to nas obavezuju temeljna načela i Smjernice o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodog prava o ljudskim pravima i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava koje je usvojila Skupština Ujedinjenih naroda, a koja prema Ustavu Bosne i Hercegovine čine sastavni dio pravnog poretka naše zemlje.
Nadamo se da ćemo u ovom nastojanju i aktivnostima dobiti punu podršku svih institucija, domaćih i međunarodnih. Isto tako mislimo da bi podrška nevladinih organizacija, koje više od 20 godina rade direktno sa preživjelima ratnog silovanja i seksualnog nasilja, te koje su razvile  senzitive modele pružanja sveobuhvatne podrške i pomoći i zaštite preživjelih, a posebno u okviru psihoterapijskog rada, savjetovanja i emotivne podrške bila od izuzetne koristi.
Današnje predstavljanje rezultata projekta „Sveobuhvatni pristup za dostojanstven život preživjelih ratnog silovanja i seksualnog nasilja u BiH“ je konkretan doprinos tim nastojanjima.
Samo zajedničkim djelovanjem povećat ćemo isticanje odgovornosti počinitelja odgovornosti počinitelja ratnog silovanja i seksualnog nasilja, u čemu vidimo doprinos pomirenju i nastojanju izgradnje zajedničkog i boljeg bosanskohercegovačkog društva.
Držim da su ove aktivnosti koje smo pokrenuli, i konkretan rad koji treba da uslijedi, naša ljudska dužnost i odgovornost prema svim našim građanima koji su preživjeli silovanje i seksualno nasilje.
Dame i gospodo,
dozvolite mi još jednom da se zahvalim pozivu i prilici da podržim inicijativu stvaranja kontinuiranog dijaloga o temi ratnog silovanja i seksualnog nasilja na svim nivoima vlasti. Dijalogom možemo samo doći do spoznaje da slušamo i uvažavamo glas preživjelih. Dijalogom ćemo našim budućim generacijama stvoriti bolje uslove kako se nikada ne bi ponovilo ono zbog čega smo danas ovdje.
Još jednom odajem priznanje svim ženama koje su preživjele brutalni ratni zločin silovanja i nakon toga postale ne slabije nego iznimno snažne heroine koje su smogle snage svoju moru nanovo proživljavati na svjedočenjima u postupcima suđenja optuženima za ratne zločine samo s ciljem ostvarenja pravde.
Ta snaga mi je uzor i obavezuje me da se pokušam jednako snažno boriti da žrtve ratnog silovanja dobiju pravni status kakav zaslužuju i snažnije osjete podršku cjelokupnog društva. Jer, smatram obavezom da kad već nismo uspjeli zaštititi u ratu, moramo im pomoći danas u miru, u ime svjetlije budućnosti svih nas.