Međunarodna telekomunikacijska zajednica, koja je specijalizovana agencija Ujedinjenih nacija za informacijske i komunikacijske tehnologije, pokrenula je inicijativu da se četvrtog četvrtka u četvrtom mjesecu (aprilu) svake godine obilježava Međunarodni dan djevojaka u informaciono-komunikacionim tehnologijama (IKT). Ova inicijativa ima za cilj da kreira globalno okruženje koje će osnažiti i ohrabriti djevojke da razmisle o karijeri u rastućem sektoru IKT-a, te da omogući djevojkama kao i IT kompanijama da iskoriste prednosti većeg učešća djevojaka i žena u IKT sektoru.

Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, a povodom obilježavanja Međunarodnog dana djevojaka u informaciono-komunikacionim tehnologijama još jednom želi da naglasi značaj ostvarivanja ravnopravnosti spolova u svim segmentima života i rada.

Svjesni smo da u Bosni i Hercegovini postoje određeni kulturološki i socijalni preduslovi koji ograničavaju djevojčice, djevojke i žene da se opredjeljuju za tradicionalno “muška” zanimanja. Praksa pokazuje da su one jednako sposobne, te da ih je potrebno dodatno poticati da se više uključe u svijet programiranja i programskih jezika kako bi razvile interesovanje za ovaj sektor i povećale mogućnosti u odabiru budućih karijera u oblasti informaciono –  komunikacionih tehnologija.

U 2017. godini ukupno 25% radne snage u IT poslovima u činile žene. Sve u svemu, postoji značajan disparitet između udjela muškaraca i žena u radnoj snazi u korist muškaraca, što se dosljedno ponavlja u svim različitim populacijama i podjelama. U cijeloj zemlji, ukupno 65,7% muškaraca starosti 15-64 godina aktivno učestvuju u radnoj snazi, u odnosu na samo 41% žena iste starosne grupe, što ukazuje na razliku između polova od oko 24,7%.

Rodne razlike su donekle smanjene među mlađim dobnim skupinama (starosti 15-24) na oko 17%, ali se kontinuirano povećava kod starijih dobnih skupina i doseže nivo od 27,2% među osobama starosti 25-49 godina. Učešće žena u radnoj snazi u BiH je značajno niže od onoga koje bi se moglo očekivati na ovom nivou razvoja. Iako je učešće u radnoj snazi u BiH nisko i za muškarce i za žene u odnosu na regionalne prosjeke u Evropi i centralnoj Aziji i u OECD zemljama, rodni jaz je mnogo veći nego u tim zemljama.

Prema navedenom, u BiH je još uvijek prisutna jaka veza između društvene uloge žene, njenog obrazovanja, zanimanja i položaja na tržištu rada, što direktno utiče i na broj žena u IT sektoru. Analiza tržišta rada pokazuje da u Bosni i Hercegovini postoje tipično ženska i tipično muška zanimanja, te i da postoji razlika u visini plata u privatnom sektoru, gdje muškarci imaju veće plate od žena. Diskriminacija se oslikava i kroz različito regulirana prava žena na porodiljsko odsustvo u različitim dijelovima BiH, te činjenicom da porodiljska odsustva nisu uvijek plaćena, kao i da neke žene ostaju bez posla nakon što ostanu u drugom stanju. Ova pitanja koja su prisutna, kao i u obrazovnim politikama, neophodno je riješiti implementacijom zakona koji su na snazi, u kombinaciji sa povećanjem monitoringa provođenja zakona.

Ukoliko barijere bilo koje vrste sprječavaju direktnu povezanost socijalnog i ekonomskim razvojem, onda je imperativ da se osigura da žene u BiH razumiju važnost otklanjanja ovih barijera i njihovog ulaska u IT sektor. Ukoliko se to ne desi, one će nastaviti biti marginalizovane. Mnogi ignorišu postojanje rodnih razlika u IT sektoru u razvojnim zemljama poput BiH ističući kako bi na prvom mjestu trebao biti razvoj fokusiran na osnovne potrebe. Međutim, ovo ne bi trebao biti izbor zemlje između jednog i drugog. IT sektor može biti važan instrument u prepoznavanju osnovnih potreba žena i može omogućiti pristup izvorima koji će dovesti do izvlačenja žena kao marginalizovane grupe iz siromaštva i zapostavljanja u odnosu na muškarce.

U Milenijskim razvojnim ciljevima do 2030. je naglašeno da će osiguranje jednakog pristupa obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i dostojanstvenom radu žena i djevojaka biti poticaj održivoj ekonomiji i donijet će koristi društvu i čovječanstvu u cjelini. Kvalitetno obrazovanje, bez diskriminacije na osnovu spola, treba da bude osnov za poboljšanje života ljudi i održivi razvoj. U svijetu je djelimično postignut napredak ostvarivanja ravnopravnosti muškaraca i žena, ali je i dalje potrebno provoditi aktivnosti u cilju rušenja stereotipa i predrasuda o tome šta je čije prioritetno zanimanje. To se takođe odnosi i na oblasti održive energije, infrastrukture i transporta kao i na informaciono – komunikacione tehnologije jer su oni temelj održivog razvoja i osnaživanja zajednica u mnogim zemljama.

 

Isključujući „pola svjetske populacije“ iz aktivnosti koje će biti realizovane kroz Milenijske razvojne ciljeve postoji opasnost da se oni tek polovično ostvare. Prepoznajući djevojčice, djevojke i žene kao ravnopravne sudionice duplo je veća mugućnost da se ciljevi potpuno ostvare.